Beograd, maj 2026. – Zbirka pesama  Miroja Burića„Neću da voliš drugog ludaka“ nedavno je objavljen u izdanju MediaSfera izdavaštva“. Knjiga se nalazi u prodaji u knjižararama Vulkan i Akademija, kao i preko sajta MediaSfera izdavaštva. (www.mediasferaizdavastvo.rs).

“Neću da voliš drugog ludaka” je prva zbirka pesama mladog pesnika Miroja Burića. Odrastao između grada i reke kroz nemire i strahove, njegove pesme donose trag tišine, susreta i svakodnevnice, koja se iznenada pretvara u sliku. Piše sažeto, ogoljeno, birajući malo reči, ali snažan prizvuk. Bitiše i stvara između unutrašnjeg sveta i svega što ga okružuje neprestano postavljajući pitanje ima li tu ičeg i išta osim njih dvoje. Taj element njegove poezije nosi određenu surovost i nepreglednu toplinu.

Urednica izdanja Milica Cincar-Popović napisala je u recenziji: “Kroz tšinu zrelog unutarnjeg sveta Miroja Burića odjeknu strasti mladića, nekad kao neizmerna potreba da podeli ljubav, nekad kao vapaj sećanja. Dok korača po granici između svog unutarnjeg sveta i svojih okoruženja, Burić zapisuje stihove različitih dužina i formi kojima uvlači čtaoca u topal svet svoje poezje.”

Govoreći o svojoj poeziji Miroje Burić kaže: “ Književnost i poezija kao dvije riječi, koje izviru i uviru jedna u drugu, određuju život i moje postojanje, premda, sigurno im se još nisam odužio na pravi način. Kad to kažem, mislim prije svega na posvećenost i predanost, koje ne zaziru da se u svakom mogućem trenutku stvara, čita,  piše.

„Sudbina pesnika nije veselje, kod nas, ni na Jadranu”, lijepo kaže Crnjanski. Moglo bi se, čak, reći da je poezija više odabrala mene, nego ja nju.

Sjećam se da sam jednom napisao, na onoj zelenoj tabli – „po zadatku” divne učiteljice Zlate Radunović, pjesmu o lišću i jeseni, prilikom dolaska prosvetne inspekcije na naš školski čas.

Nisam siguran, ali vrlo vjerovatno je to bila moja prva pjesma.

Mnogo toga me veže za Crnjanskog – Banat, dječački snovi da igram fudbal, čak i putovanja, ali više od svega, čini mi se, pjesma Njegoš u Veneciji. Ako sam se ikad na ikog, nesvjesno ili svjesno, ugledao, onda su to Miloš Crnjanski, Vito Nikolić, Aleksandar Leso Ivanović i Vasko Popa.

Zbirka pjesama „Neću da voliš drugog ludaka“ nastajala je dugi niz godina. Ukoliko je pjesnik Zvonko Karanović u pravu da je najteže napisati ljubavnu pjesmu, onda je ova zbirka tako i stvorena, kroz tjeskobe, nemogućnosti, težnje i nemire da se emotivni, duševni svijet prenese u književni izraz bez patetike, suvišnih riječi, ogoljeno, jasno, hirovito, strasno.

Svakako, pjesme su najbolji dio mene.

Da li će se nekom svidjeti ili ne, nije mi mnogo važno, ali bih volio da budu čitane u dahu, sa željom da se otkrije što donosi sledeća stranica.”

Miroje Burić je rođen 23. juna 1984. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Danilovgradu i Sečnju. Danas živi i luta od škole do škole u Beogradu. Završio je Filološki fakultet u Beogradu, profesor je srpskog jezika i književnosti. Pesme „Neću da voliš drugog ludaka“ i deo pesme „U afektu sam liku razbio glavu (San)“ su objavljene u digitalnom zborniku ljubavne poezije „Bludni stih“. Dve pesme „Dao bih baš sve“ i „Neću da voliš drugog ludaka“ su objavljene u zborniku izdavačke kuće Enklava „Tajni grad“. Neke pesme su objavljivane u novinskim izdanjima.

NEĆU DA VOLIŠ DRUGOG LUDAKA